MIT (Tehnološki institut u Masačusetsu, SAD) je predstavio projekat za plutajuću nuklearnu elektranu koja može da izdrži zemljotrese i cunamije. Slično dizajnu platformi koje se koriste za platforme za bušenje nafte, plutajuća nuklearna elektrana bi koristila okolnu vodu za hlađenje reaktora, minimizirajući mogućnost pregrevanja i potencijalnog topljenja jezgra reaktora. U slučaju stavljanja van pogona, struktura bi se odvukla sa mora u kopneni objekat.
Nova plutajuća elektrana funkcioniše na sličan način kao i obična nuklearna elektrana, osim što ona može da varira u veličinama - ona može biti mala (sa kapacitetom od 50 do 1.000 megavata) ili iste veličine kao i najveće nuklearke koje se danas koriste. One bi bile izgrađene na brodogradilištu, zatim odvučene nekoliko kilometara od obale i usidrene na dubinama od oko 100 metara.
Podvodni električni dalekovod bi povezivao nuklearnu elektranu sa obalom. Zahvaljujući tečnosti koja okružuje elektranu, ona bi ostala stabilna u slučaju zemljotresa ili cunamija. Prema profesoru Jakopu Bonđornu sa MIT-a, pregrejavanja i potencijalno topljenje reaktora slično onom koje se dogodilo u Černobilu i Fukušimi bi bilo praktično nemoguće na moru.
Ovaj tip dizajna nuklearne elektrane nije jedinstven. Sličan dizajn se gradi u Rusiji, ali nijedan od prethodnih se nije nalazio dovoljno daleko od obale kako bi izdržao udare cunamija, kaže profesor Bonđorno. Zajedno sa svojim kolegama sa MIT-a, Bonđorno smatra da bi njihov dizajn plutajuće nuklearne elektrane bio naručito korisan u Aziji, gde veliki rizici od cunamija zahtevaju sigurnije strukture. Izvodljivost dizajna i dalje treba da bude u potpunosti potvrđen, a dodatno istraživanje će biti sprovedeno kako bi se odgovorilo na neke od glavnih tehničkih pitanja.
