Nedavno je predstavljen most od 9 metara izgrađen u potpunosti od šupljih staklenih jedinica debljine 16mm, a trenutno je izložen u Muzeju stakla u Kornigu. Autor ovog inovativnog poduhvata, arhitekta i inženjer konstrukcija Masoud Akbarzadeh, razbio je predrasude o staklu kao građevinskom materijalu, koristeći njegovu otpornost u kombinaciji sa preciznim dizajnom.
Most se trenutno nalazi u Muzeju stakla u Kornigu (Foto: Corning Museum of Glass)
Prema njegovim rečima, pojedinačne staklene jedinice same po sebi deluju krhko, ali kada se pravilno povežu, stvaraju strukturu sposobnu da efikasno prenosi opterećenje i održi stabilnost.
Inspiracija iz drevnih civilizacija
Projektovanje i izgradnja ovog mosta trajali su šest godina, a konačna verzija nazvana je Glass Bridge: The Penn Monument for Hope.
Konstrukcija je zasnovana na funikularnom dizajnu - principu koji omogućava da se težina raspoređuje kroz kompresiju, čime se postiže stabilnost i čvrstoća. Ova metoda bila je poznata još starim Mesopotamcima oko 4.000 godina pre nove ere, a kasnije su je usavršili Rimljani prilikom gradnje svojih znamenitih građevina.
Pre nego što je izrađena finalna verzija mosta, tim je najpre kreirao prototip od oko 3 metra kako bi testirao dizajn i otpornost materijala. Prvobitni izazov bio je pronaći način povezivanja staklenih elemenata, a da se oni pri tome ne oštete.
Da bi se postigla potrebna čvrstoća, korišćena je posebna dvostrana VHB traka u kombinaciji sa precizno sečenim akrilnim konektorima. Ovi konektori omogućili su stabilno povezivanje elemenata, bez narušavanja njihove strukture.
Drvena konstrukcija je olakšala izgradnju (Foto: Polyhedral Structures Laboratory)
Dodatni izazov predstavljala je potreba za ekstremnom preciznošću. Za razliku od betona ili čelika, koji mogu podneti određena odstupanja u dimenzijama, kod staklenih komponenti tolerancija je morala biti manja od 0.1 milimetra. Akbarzadeh je istakao da su čak i minimalna odstupanja mogla ugroziti stabilnost cele konstrukcije sastavljene od 124 staklene jedinice.
Kako bi osigurali tačnost u izradi, tim je sarađivao sa specijalizovanim firmama iz Nemačke i Kine.
Napredna tehnologija i testiranje izdržljivosti
Kako bi osigurali dugotrajnost konstrukcije, istraživači sa Univerziteta Villanova radili su na zaštiti staklenih jedinica od pucanja prilikom dodira. Otkrili su da polivinil butiral (PVB), materijal koji se koristi u sigurnosnom staklu, može služiti kao tampon sloj između jedinica, smanjujući naprezanja i mogućnost loma.
Most je trenutno deo izložbe u Muzeju stakla u Kornigu, gde će ostati do 1. septembra. Ovaj pionirski projekat zaintrigirao je mnoge posetioce, a stručni članak o ovom mostu objavljen je u časopisu Engineering Structures, gde su detaljno opisani tehnički aspekti i inovacije primenjene tokom izgradnje.