Do 2015. godine, po završetku obnove agregata prve đerdapske elektrane kod Kladova, proizvodnja struje ustaliće se na sedam do osam milijardi kilovata godišnje. A ako bi bio izgrađen i "Đerdap 3", buduća najveća reverzibilna elektrana u Evropi, o čemu se odavno govori, Srbija bi kilovate sa Dunava mogla i da duplira, pišu "Timočke vesti".
Istina, još je neizvesno kada bi se, i kako, u izuzetno skup poduhvat krenulo, ali je izvesno da bi se on isplatio, i da bi Srbija njegovom realizacijom dominirala tržištem struje u istočnoj Evropi.
Đerdapsko područje bi, dakle, sa tri elektrane za duži vremenski period obezbedilo znatno više isplative struje. Bez rizika od eventualnih zemljotresnih havarija i, što je najvažnije, trajno – iz obnovljivog prirodnog resursa. Dunavska voda se, jednostavno, ne može potrošiti, a usporilo bi se i raubovanje naših rudnika uglja.
Oglas
Dragan Stanković, direktor PD HE "Đerdap", kaže da je mnogo nepoznanica u vezi s njegovom gradnjom, ali ne bi bilo zgoreg da se već krene sa inoviranjem starih projekata i zamisli u skladu sa novim okolnostima. Ističe i da je posebno neophodno da se o ovom poduhvatu razgovara s našim susedima Rumunima. Ne u smislu što bi to bio novi zajednički poduhvat, kao u gradnji "Đerdapa 1" i Đerdapa 2", već o tome koliko bi gradnja našeg "Đerdapa 3" uticala na rad postojećih zajedničkih dunavskih elektrana u Đerdapu.
Stanković napominje da u vreme velike svetske ekonomske krize bilo ko teško može da izdvoji od 4 do 6 milijardi evra da bi sagradio "Đerdap 3", snage 2.400 megavata. Ali, mogu se, već sada, pripremati projekti i razgovarati sa Rumunima i potencijalnim strateškim partnerima. A interesovanje su do sada iskazali Nemci, Kinezi, Rusi i Norvežani.
"Đerdap 3", koji bi bio sagrađen na prostoru između Donjeg Milanovca i Golupca, bio bi vrlo moćna i atraktivna reverzibilna elektrana. Uvećao bi ukupnu snagu đerdapskih elektrana sa 1.254 na 4.086 megavata. Evo i računice. Započetom velikom obnovom "Đerdap 1" bi svoju snagu uvećao na 1.254 megavata, a tome se dodaje i 432 megavata "Đerdapa 2" i još 2.400 megavata budućeg "Đerdapa 3". Sa većom snagom agregata duplirali bi se i kilovati u ovom i narednom veku.
Reverzibilni "Đerdap 3" uključivao bi se u proizvodnju samo u špicevima najvećih potreba i najveće potrošnje, zatim u najhladnijim zimskim danima ili u vreme velikih suša i havarija na našim i okolnim evropskim elektranama. Tada bi njegova struja imala i posebno dobru cenu. A do tada bi ona "dremala" u akumulacijama ove elektrane.
Prema projektu beogradskog "Energoprojekta" iz 1973. godine, "Đerdap 3" gradio bi se na lokacijama Pesača, Brodica i Železnički potok, tamo gde bi bila i buduća akumulaciona jezera, koja bi se punila vodom iz Dunava. Gradilo bi se fazno. U prvoj fazi bila bi izgrađena dva agregata snage po 300 megavata, u drugoj bi elektrana dobila još 1.200, a u trećoj i "pojačanje" od 600 megavata.
Izgradnja svake od ove tri faze, kako je zamišljeno 1973. godine, trajala bi od četiri do pet godina, a tada je izračunato i da bi u prvu fazu trebalo uložiti 250 miliona dolara. Danas se, međutim, procenjuje da bi ceo poduhvat stajao između 4 i 6 milijarde evra.
Ali, i pored "zastrašujuće" cene poduhvata, od njega se neće odustati. Za sada najviše hrabri Memorandum o razumevanju EPS-a i nemačke kompanije RWE o zajedničkom istraživanju, kao i mogućoj izgradnji reverzibilne elektrane "Đerdap 3" i još jedne elektrane na Velikoj Moravi.
Naši stručnjaci sada procenjuju da bi za kompletiranje dokumentacije o gradnji bilo potrebno najmanje dve godine. Govori se da bi buduća elektrana mogla imati četiri agregata snage po 600 megavata. Još se, međutim, ne zna da li se odustalo od zamisli da jedan od agregata "Đerdapa 3" radi na nuklearni pogon.
Ali, direktor Stanković uporno ponavlja da je najbitnije da se "ne ugrozi poslovno partnerstvo sa Rumunijom". I zbog toga što i naš sused nagoveštava izgradnju slične elektrane sa njegove strane Dunava. A Dunav u Đerdapu ima obilje vode koja dugoročno nudi dragocene kilovate. I nama, i Rumunima i Evropi.
