Dok se gradio nazivali su ga „Ajfelovim tornjem nakon nuklearne katastrofe, saobraćajnom nesrećom dve dizalice, Godzilom javne plastike“, a sada je konačno dovršen i izdiže se kao simbol gigantske arogancije kapitala, poprilično uništavajući londonske vizure.
Simbol predstojećih Olimpijskih igara, ArcelorMittal Orbital Aniša Kapora (Anish Kapoor) i Sesila Balmonda (Cecil Balmond) dočekuje ovogodišnje Olimpijske igre u Londonu koje bi trebale biti jedne od najskupljih dosad. Samo je cena ove javne skulputure iznosila oko 19 miliona funti, gde je većinu platio „čelični tajkun“ Lakšmi Mital (Lakshmi Mittal), a 3 miliona došlo je od Londonske agencije za razvoj, pod upravom gradonačelnika Borisa Džonsona (Boris Johnson), što je, jasno, najviše uznemirilo javnost.
Iako je najavljivana kao vrhunski doseg inženjerstva, crvena čelična smotana skulptura ne komunicira ništa: niti dobar dizajn niti dobru funkcionalnost. Kritike su većinom bile usmerene na strategiju gradonačenika, koji na taj način želi ostvariti megalomanski potpis u prostoru, što je uputilo na tumačenje tog poteza kao taktiku neofašizma, shodnu Musolinijevom Spomeniku Vitoriju Emanuelu II u Rimu, ali ovaj put u službi kapitala.
Stručna, ali i londonska javnost je većim delom zgrožena, odgovorivši sa čak 68% potvrda na anketno pitanje Gardiana da je reč o „smeću“.
Teško da će ArcelorMittal Orbit ikada ući u istoriju kao Ajfelov toranj, sa kojim se rado voli upoređivati, niti da će svojom pojavnošću privlačiti horde turista u Stratford, ali zasigurno će ostati upamćen kao nagrđujući projekat koji veliča kapitalizam. U svom najgorem obliku.
Povezani tekstovi sa portala Gradjevinarstvo.rs:
