Pomoćnica ministra građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Jovanka Atanacković izjavila je juče (04.05.2017) da je resorno ministarstvo donelo pravilnik na osnovu kojeg će već od polovine maja početi obuka profesionalnih upravnika zgrada po Srbiji, a prve licence upravnici će dobiti u junu. Atanackovićeva je naglasila da sistem obuka i sticanja licenci predstavlja šansu za zaposlenje za veliki broj građana, bilo da se odluče da postanu preduzetnici ili da budu zaposleni u firmi koja se bavi ovom delatnošću.
- Na osnovu iskustava zemalja u okruženju, možemo da očekujemo otvaranje između 15.000 i 20.000 novih radnih mesta u ovoj oblasti - rekla je Atanackovićeva.
Oni koju budu angažovani u većem broju zgrada moći će, prema njenim rečima, da zarade i mnogo više od prosečne plate. Dosadašnja iskustva firmi koje su se profesionalno bavile tim poslom u Srbiji pokazuju da za održavanje dvadesetak zgrada može da se zaradi mesečna plata od oko 55.000 dinara, ukazala je ona.
Ilustracija (preuzeto sa www.pixabay.com)
S druge strane, u Srbiji se trenutno cena za profesionalnog upravnika kreće između 200 i 350 dinara po stanu, mada Atanackovićeva očekuje da će, kad ova profesija zaživi na tržištu, veća ponuda doneti i niže cene, kao i bolji kvalitet tih usluga.
Atanackovićeva kaže da će obuku u trajanju od tri nedelje sprovoditi Privredna komora Srbije, dok troškovi još nisu definisani.
- Ukoliko procenjujemo troškove po ugledu na obuke za agente nekretnina, obuka za profesionalne upravnike bi mogla da košta oko 30.000 dinara - rekla je ona.
Ovim poslom, kako je rekla, mogu da se bave svi koji imaju najmanje završenu srednju školu u trajanju od četiri godine, koji polože ispit i nisu osuđivani za krivično delo koje ih čini nedostojnim za vršenje te funkcije.
Polaznici će kroz obuku morati da steknu određena pravna znanja o zgradi, da se upoznaju sa Zakonom o stanovanju, nauče karakteristike zgrada, administrativne i finansijske aspekte upravljanja, ali i da usavrše veštinu komunikacije.
Ona je podsetila da su neke zemlje u okruženju uvele profesinalno upravljanje kao obavezno, dok je u Srbiji to na dobrovoljnom principu, što znači da stanari mogu sami, među komšijama, da izaberu upravnika ili da angažuju profesionalnog upravnika sa licencom.