INFONET-468X60-BANNER

Ovde dolazi Sunce

30.11.2011. | Pol Krugman | New York Times

Već decenijama priča o tehnologiji je dominirana, u popularnim filmovima i u velikoj meri u stvarnosti, od strane računara i stvarima koje možete da uradite sa njom. Murov zakon - u kome cena računarske snage padne oko 50 posto svakih 18 meseci - pokrenuo je sve širi spektar aplikacija, od faksova pa do Fejsbuka.

Naše majstorstvo nad materijalnim svetom, s druge strane, napredovalo je mnogo sporije. Izvori energije, način na koji pomeramo stvari okolo, su umnogo slični kao što su bili pre jedne generacije.

Ali to će se možda promeniti uskoro. Mi smo, ili bar treba da budemo, na vrhuncu energetske transformacije, vođeni brzo padajućim cenama solarne energije. Tako je, solarne energije.

Ako vas to iznenađuje, ako i dalje mislite da je solarna energija neka vrsta hipi fantazije, okrivite naše fosilizovane političke sisteme, u kojem proizvođači fosilnih goriva imaju moćne političke saveznike i moćnu propagandnu mašinu koja omalovažava alternative.

Govoreći o propagandi: Pre nego što pređemo na solarnu, hajde da govorimo ukratko o hidrauličkom lomljenju, zvano fracking (kovanica engleskih reči: hydraulic fracturing - fracking).

Fracking - ubrizgavanje tečnosti pod visokim pritiskom u stene duboko pod zemljom, što izaziva oslobađanje fosilnih goriva - jeste impresivna tehnologija. Ali je takođe tehnologija koja nameće velike troškove javnosti. Znamo da proizvodi toksične (i radioaktivne) otpadne vode koje zagađuju vodu za piće; postoje razlozi za sumlju, uprokos poricanju industrije, da ona takođe zagađuje podzemne vode; i teški transport potreban za ovu tehnologiju nanosi veliku štetu infrastrukturi.

Ekonomija nam kaže da industrija koja nameće velike troškove na treća lica treba da "internalizuje" te troškove - to jest, da plati za štetu koju nanosi, leči nastalu štetu koju proizvodi kao trošak proizvodnje. Tehnologija fracking-a je možda još uvek ispalativa uprkos svim tim troškovima. Ali, ne postoji industrija koja je bezopasna i bez uticaja na životnu sredinu i državnu ili svetsku infrastrukturu.

Ipak, ono što industrija i njeni branioci zahtevaju je, naravno, upravo da se ne okrivljuje za štetu koju nanosi. Zašto? Zato što nam je potrebna ta energija! Na primer, organizacija koja podržava industriju energyfromshale.org izjavljuje da "postoje samo dve strane u debati: oni koji žele našu naftu i prirodne resurse dobijene na siguran i odgovoran način, i one koji ne žele našu naftu i priodni gas uopšte".

Tako da je vredno napomenuti da poseban tretman za fracking čini ruglo principima slobodnog tržišta. Političari koji su za ovu tehnologiju tvrde da su protiv subvencija, ali ipak dopuštanje industriji da nameće troškove bez plaćanja naknade je u stvari ogromna subvencija. Oni kažu da se protive da vlada "izabere pobednike", ali oni zahtevaju poseban tretman za ovu industriju upravo zbog toga što tvrde da će biti pobednik.

A sada nešto sasvim drugačije: priča o uspehu koju niste čuli.

Ovih dana, ako pomenete solarnu energiju, verovatno ćete čuti o krizi kompanije Solyndra! Republikanska stranka u Sjedinjenim Američkim Državama pokušala je da napravi od propale kompanije koja proizvodi solarne panele ujedno simbol vladinog otpada - iako su tvrdnje o velikom skandalu glupost - i štap sa kojim će tući energiju dobijenu iz obnovljivih izvora.

Ali propast kompanije Solyndra je zapravo prouzrokovana napretkom tehnologije: cena solarnih panela opada brzo, i kompanija Solyndra nije mogla da održi korak sa konkurencijom. U stvari, napredak solarnih panela je bio toliko dramatičan i održiv da, kao što je jedan bloger rekao na sajtu Scinetific American, "sada se često govori o "Murovom zakonu" u solarnoj energiji", sa cenama koje se prilagođavaju inflaciji i koje iznose oko 7 posto godišnje.

To je već dovelo do brzog rasta solarnih instalacija, ali još više promena mogu biti iza ćoška. Ako se silazni trend nastavi - a kako se čini on ubrzava - mi smo samo na nekoliko godina od tačke na kojoj će električna energija dobijena iz solarnih panela postati jeftinija od električne energije dobijene sagorevanjem uglja.

I ako procenimo troškove energije dobijene sagorevanjem uglja na tačan način, uzimajući u obzir ogromne zdravstvene i druge troškove koje ona nameće, verovatno je da smo već prošli tu kritičnu tačku.

Ali da li će politički sistem odložiti energetsku transformaciju koja je sada na dohvat ruke?

Suočimo se: veliki deo političke elite duboko je uložio u energetski sektor kome dominiraju fosilna goriva i aktivno je neprijateljski nastrojen prema alternativama. Ova politička klasa će učiniti sve što može da obezbedi subvencije za ekstrakciju i korišćenje fosilnih goriva, direktno sa novcem poreskih obveznika i indirektno tako što će pustiti industriju da se izvuče da ne plati troškove za uništavanje životne sredine, ujedno ismevajući tehnologije kao što su solarne.

Dakle, ono što treba da znate je da bilo šta što čujete od ovih ljudi nije istina. Industrijski proces hidrauličkog lomljenja nije ispunjenje sna; solarna energija je sada isplatljivija. Ovde dolazi sunce, ako smo spremni da ga pustimo unutra!

Linkovi:

Povezani tekstovi sa portala Gradjevinarstvo.rs:

 

Komentari: 0

TEKSTOVI /iz kategorije/


ISTAKNUTE FIRME /iz kategorije/


Anketa

Koja vrsta pokrivke se nalazi na krovu vašeg objekta?
DARKO 15.04.2024.
Nadam se da će ulazak u tunel biti kroz par...
Nemanja 31.03.2024.
A coskovi kako se zidaju?
Miodrag 30.03.2024.
Kuću sam počeo da gradim na porodicnom iman...
Milan 30.03.2024.
Kad završe Ameri ovaj hotel nebi bilo loše ...
Dr 20.03.2024.
Najveća prednost betonskog crepa u odnosu n...

;